Forum grada Preloga
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Forum grada Preloga

Dobrodosli na novi forum
 
Početna stranicaPočetna stranica  Latest imagesLatest images  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

 

 Globalne klimatske promjene i njihove posljedice...

Go down 
Autor/icaPoruka
Admin
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 127
Join date : 18.07.2008
Age : 44
Lokacija : Pala Ferry

Globalne klimatske promjene i njihove posljedice... Empty
PostajNaslov: Globalne klimatske promjene i njihove posljedice...   Globalne klimatske promjene i njihove posljedice... I_icon_minitimepet srp 18, 2008 1:48 pm

tekst: dr. sc. Ante Pelivan
PRILOG BOLJEM RAZUMIJEVANJU GLOBALNIH KLIMATSKIH PROMJENA I NJEZINIH POSLJEDICA NA NAŠ PLANET


Globalna promjena klime sigurno je, ne samo veoma zanimljiva ekološka tema, nego ona po svojim posljedicama zadire u sve pore života na našem planetu. Po nekim predviđanjima konac idućeg stoljeća, koje samo što nije započelo, naša Zemlja dočekat će znatno izmjenjena. Globalne klimatske promjene uzrokovat će tijekom idućeg stoljeća zastrašujuće klimatske katastrofe, od kojih su neke već na djelu. Globalano i neprestano zatopljenje, kao posljedica klimatskih promjena, ubrzat će topljenje ledenih površina na našem planetu: i to ledenjaka na planinskim lancima i vrhovima, na Artiku i na Antarktici. Velike količine vode povećat će razinu mora i oceana. Predviđanja su različita, no po najpesimističkijima razina se može povećati i do jedan metar. A to znači da će velike površine naše Zemlje preplaviti morska voda. Uz materijalnu štetu, propadanje mnogih spomenika kulture, sigurno će doći i do preseljavanja stanoviništva, što će sa sobom povući i druge poteškoće. Za sve to glavni je krivac čovjek, koji svojim djelovanjem uzrokuje pojavu staklenika, odnosno ubrzano povećanje temperature. Pojam staklenika nastao je na osnovi razmišljanja, kako se naša Zemlja nalazi kao u nekom stakleniku, jer je okružena atmosferom u kojoj se sve više zadržava toplina iz različitih izvora. Uz Sunce kao prirodni izvor, u atmosferi se gomila velika količina topline koja nastaje izgaranjem fosilnih goriva na Zemlji.
Zanimljivo je vidjeti kakva je sudbina sunčevih zraka koje šalje prema našoj Zemlji. Budući da Zemlja ima oblik kugle a ne neke ravne plohe, do nje dolazi samo jedan dio sunčeva zračenja. Klimatolozi su izračunali, da samo nekih 70 posto sunčeva zračenja ulazi u neki međuodnos s našom Zemljom i njezinom atmosferom. Ako se to prikaže mjerom za snagu, to je oko 235 W/m2 (vat na metar četvorni), od ukupne snage koja iznosi oko 340 W/m2. To znači da se oko 30 posto snage sunčeva zračenja gubi, i to tako što se odbija od polarnih površina vječnog leda i snijega na drugim područjima, od oblaka, od površine pustinja na našoj Zemlji. Od količine sunčeva zračenja koje ulazi u neki međuodnos s našim planetom (oko 235 W/m2), oko 65 W/m2 ostaje u atmosferi zarobljeno u oblacima, na različitim česticama (aerosoli-čestice tekući ili krute koje se nalaze u atmosferi, a koje nisu tako teške i velike da bi mogle pasti iz atmosfere na površinu Zemlje) i na vodenim kapljicama. Dakle, još je preostalo oko 170 W/m2 sunčeve energije koja dolazi na Zemlju. Jedan dio te energije troši se za zagrijavanje mora i oceana i ostalih vodenih površina. Po mišljenju klimatologa oko 90 W/m2 toga dijela sunčeve energije odlazi u atmosferu isparavanjem, jer se dnevno oko 1000 kubičnih kilometara vode na Zemlji pretvara u vodenu paru i odlazi u atmosferu. Taj dio energije, vezan za vodenu paru oslobađa se u atmosferi, kada se vodena para počinje u oblacima kondenzirati i ponovno u obliku padalina dolazi na Zemlju. Jedan dio sunčeve energije (oko 15 W/m2) zagrijava zrak u blizini Zemljine površine i sa zrakom odlazi u više slojeve atmosfere. U ovoj bilanci ostaje još oko 60 W/m2, koja našu Zemlju napušta kao toplinsko zračenje, i to toplinskim, nevidljivim, dugovalnim, infra-crvenim zrakama.
Svako tijelo ili predmet na Zemlji, čija je temperatura iznad apsolutne nule, to znači iznad minus 273 stupnja Celsiusa, zrači infracrvene, toplinske zrake, koje odlaze kroz atmosferu u svemir. I naš planet, s prosječnom temperaturom od 15 stupnjeva Celsiusa, također zrači ogromne količine toplinskih, infra-crvenih zraka. U prirodnim uvjetima taj dio toplinske energije odlazi u svemir; no ako se u atmosferi nalazi velika koncentracija plinova koji toj toplini priječe put u svemir i vraćaju je na Zemlju, a to su takozvani plinovi staklenici, tada dolazi do pojave staklenika. U tom procesu posebnu ulogu ima ugljik-dioksid, jer ga ima i najviše u atmosferi. I on je u prijašnjim klimatskim modelima igrao odlučujuću ulogu, jer je bio i najodgovorniji za promjenu klime, odnosno zatopljenje na Zemlji. Međutim, novi klimatski modeli malo mjesta ostavljaju za ulogu ugljik-dioksid u razmatranju promjene klime.
Već na samom početku našega stoljeća švedski kemičar i fizičar Svante Arhenius (1859-1927), dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1903, prvi je uočio ˝pojavu staklenika˝, odnosno tendenciju porasta globalne temperature na našem planetu, što su uzrokovali plinovi nastali aktivnošću čovjeka.
Kasniji klimatski modeli, polazeći od zapažanja Arheniusa, nastaju na osnovi izračunavanja količine plinova koji izazivaju pojavu staklenika, posebno ugljik dioksida (CO2), jer je on najodgovorniji za promjene u atmosferi. Sumorna predviđanja klimatologa, o kojima je bilo riječi na samom početku, temeljila su se na činjenici izgaranja velikih količina fosilnih goriva (ugljena, nafte i plina), a za što je glavni krivac čovjek. Naime, nagli napredak u industriji zahtjevao je velike količine energije, koja se najvećim dijelom pokrivala izgaranjem fosilnih goriva. A osim energije pri izgaranju su se oslobađale i velike količine plinova staklenika. Takvo razmišljanje klimatologa vrijedilo je do nedavno.
U posljednjih nekoliko godina dolazi do velike primjene u razmišljanjima klimatologa o uzrocima promjene klime i o mogućim posljedicama te promjene. Novi klimatski modeli, načinjeni pomoću sve moćnijih kompjutera, ne samo da pružaju drukčiju sliku glede promjena u atmosferi tijekom idućeg stoljeća, nego osjetno ublažuju i klimatske katastrofe. Na temleju tih kompjutorskih klimatskih modela ni čovjek nije više krivac za promjene koje nastaju u atmosferi. Ti modeli otkrivaju jednu drukčiju povezanost različitih komponenata u atmosferi, koje djeluju jedna na drugu. No, klimatolozi su svjesni činjenice, da su ti modeli daleko kompleksniji od onih koji su nastajali prije samo jednog desetljeća.
Po novim kompjutorskim modelima posljedicie promjena koje nastaju u atmosferi, daleko su blaže od onih koje su predviđene na temelju prijašnjih modela. Tako na osnovi prijašnjih modela globalna temperatura na našoj Zemlji koncem idućeg stoljeća trebala je porasti do 5 stupnjeva Celsiusa, a po novim modelim najviše do 2 stupnja Celsiusa. To znači da će i topljenje vječnih ledenih masa na našem planetu biti znatno sporije, nego što se predviđalo na osnovi prijašnjih klimatskih modela. Po novim klimatskim modelima razina mora mogla bi do kraja idućeg stoljeća porasti najviše za pola metra. Toga je mišljenja i skupina eksperata-klimatologa koja je radila za Ujedinjenenarode upravo na pitanjima promjene klime. To je osjetno niže nego što su predviđali prijašnji klimatolozi i što se moglo isčitavati po tadašnjim klimatskim modelima. Međutim, niti ta nova predviđanja nisu oslobođena pogrešaka, koliko god kompjuteri bili moćni. Naime na klimu utječe veoma velik broj čimbenika, pa je još uvijek veoma teško njihovu jačinu i utjecaje spoznati i u predviđanjima primijeniti.
Velika razlika između prijašnjeg i sadašnjeg klimatskog modela je u odnosu na odgovornost čovjeka, odnosno naše civilizacije na te klimatske promjene. I dok su prijašnji klimatolozi u čovjeka kao glavnog krivca upirali prstom, današnji klimatolozi skloni su čovjeka osloboditi odgovornosti za takve promjene. Zanimljivo je koje razloge navode u povtrdi svojih tvrdnji.
Novi klimatski modeli temelje se na drugim čimbenicima. Jedan od njih je i utjecaj takozvanih aerosola, tj. Sitnih mikroskopskih čestica, bilo tekućih ili krutih, koje lebde u atmosferi. Inače su te čestice prirodni sastav atmosfere, pa i u normalnim uvjetima utječu na promjene klime. Može se reći, da su aerosoli u prirodnim uvjetima uključeni u jednu vrstu ekološkog kružnog toka materije u atmosferi. Tako primjerice pličine u moru i močvare otpuštaju velike količine sumporvodika, koji u atmosferi brzo oksidira u sumporni dioksid. Metan otpuštaju bakterije, itd. Za sve plinove koji nastaju u prirodnim procesima, može se reće da su preteče aerosola. Oni često prelaze u druge oblike i spojeve, a često se talože na drugim sitnim česticama, poput čestica prašine, čađe i drugih.
Po novim klimatskim modelima aerosoli u atmosferi imaju veoma složenu funkciju. No, njihova funkcija još je uvijek velika nepoznanica za klimatologe. Mora se naglasiti, kako ni klimatolozima koji su pravili prijašnje klimatske modele, aerosoli nisu bili nepoznati. No, imali su daleko manje značenja u oblikovanju klime, nego što im se pridaje po novim klimatskim modelima. Do sada su istraživani samo sulfatni aerosoli i njihovo djelovanje na klimu, odnosno na promjenu klime. To su čestice koje se sastoje od sumporne kiseline i njezinih soli (sulfata). One uglavnom nastaju u industriji kod koje nisu ugrađeni filteri za pročišćavanje, od sagorjevanja u domaćinstvu i u saobračaju, od automobila. Njihova funkcija sastoji se u tomu da skupljeni u veće cjeline, u neku vrst oblaka, reflektiraju toplinu u svemir i na taj način pridonose hlađenju Zemljine površine. Što je više tih čestica u atmosferi, to je hladnije na površini našega planeta.
Za sulfatne aerosoli klimatolozi su izračunali i koliki je njihov učinak na smanjunju pojave staklenika. Po tim proračunima sulfatni aerosoli učinak sunčeva zračenja na Zemlju smanjuju ukupno za 1 W/m2. Već smo unaprijed vidjeli, da je ukupna snaga sunčevog zračenja na naš planet oko 170 W/m2. Dakle učinak sulfatnih aerosola dosta je malen, ali je važan za područja industrijskih razvijenih zemalja.
Po mišljenju klimatologa iz Hamburga, dr. Uliricha Cubascha, danas veliku nepoznanicu predstavljaju veće čestice, koje lebde u atmosferi. U te veće čestice spadaju čestice prašine s tla koje vjetar raznosi po atmosferi, čestice koje nastaju raznim izgaranjima u šumama ili čestice čađe. Te čestice nastaju uglavnom u pustinjskim dijelovima naše Zemlje.
Po novim spoznajama aerosoli određuju važna fizikalna svojstva oblika, koji također imaju vrlo velik utjecaj na promjene u atmosferi. Postoje razne vrste oblaka, koji se mogu podijeliti po visini, sastavu i gustoći. Od te tri važne vrste oblaka ovisna je i njihova uloga u određivanju klime. Naime, oblaci mogu apsorbirati toplinu, mogu je vraćati ili slati u svemir, a svojom nazočnošću priječe sunčevim zrakama da dospiju do površine Zemlje. Po visini na kojoj se nalaze oblake dijelimo u tri skupine: visoki oblaci, odnosno oni koji se pojavljuju između 10. i 13. kilometara, po sastavu su ledeni oblaci jer se sastoje od leda; srednje visoki oblaci, tj. oni koji se pojavljuju na visini između 2. i 7. kilometara, sastoje se od leda i vode; niski oblaci se pojavljuju od tla pa do visine od 2 kilometra, a po svom sastavu su vodeni oblaci. Utjecaj oblaka na klimu, odnosno na ptomjene klime, još uvijek za klimatologe predstavlja veliku nepoznanicu.


DVD - Neugodna istina, dostupan je u svim videotekama. Ovaj dokumentarni film traje 100 minuta
Globalne klimatske promjene i njihove posljedice... AITruth
[Vrh] Go down
https://prelog.forumcroatian.com
 
Globalne klimatske promjene i njihove posljedice...
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-
» Globalne klimatske promjene i njihove posljedice...

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Forum grada Preloga :: OSTALO... :: Ekologija-
Forum(o)Bir: